All around the world.

utorak, 30.06.2009.

Kina - mnogo ljudi,još više pogleda.

Putovanje u najmnogoljudniju zemlju je priličan pothvat. Posebno kad se prisjetit cjelokupnog putovanja i svih sati sjedenja,stajanja,hodanja i dizanja...
No,opet,sjetite se i svega lijepoga što ste vidjeli,primjetili,zapazili...

Iz Zagreba do Beča,iz Beča do Pekinga - preko Urala i Zapadnosibirske nizine ; let je bio,začudo,sasvim ugodan,putovala sam u " noćnoj smjeni " pa sam većinu vremena prospavala,jedno vrijeme čitala knjigu,a preostala 3 i pol sata gledala "Sumrak" - dva puta. Makar mi je taj film totalno razočaranje,bilo mi je muka od svega pa sam se ipak na to odlučila.

Stigavši u Peking,smjestila sam se u divan francuski hotel,u krasnu sobu na,meni stravičnom,32. katu. Prošetala sam malo ulicom do hotela,pregledala Pradine,Diorove i Dolche&Gabanna haljinice i cipelice i zadovoljno se vratila u hotel. Divna noć - nakon svih mojih nastojanja da mi u avionu ne naoteknu noge i da prošećem s vremena na vrijeme - uhvatio me jedan mukotrpan grč u listu pa sam ostatak noći provela napola spavajući,u strahu da me opet ne ulovi. I nije :)
Prvi dan u Pekingu - glavni trg Tianan'men, Zabranjeni grad - lijepo nema što. Tolko ljudi u životu nisam na jednom jestu vidjela. Kad hodaš,paziš da nekog ne "pokupiš" jer oni svi sjede po podu,jedu nešto,neki spavaju drugima pod nogama... Svega ima. Zabranjeni grad je nešto nevjerojatno - pomislila sam,prije nego što sam vidjela Kineski zid,naravno. No,postane naporno,nakon sedme iste,identične zgrade prethodnima,a znate da ih ima još. Ipak,bilo je to nešto posebno za vidjeti.
Dan drugi - Kineski zid i Rajski hram,tvornica svile i žada.
Iako sam bila poprilično umorna od prethodnog dana, oduševila sam se Kineskim zidom. Nešto nevjerojatno,predivno,posebno i zapanjujuće. Ostala sam šokirana i sad kad ovo pišem,ne znam koje bih riječi upotrijebila za tu građevinu koja je nastajala mnogo godina i koju su gradili milijuni ljudi. Dugačak preko 6 000 kilometara,Kineski zid proteže se sve do zapadne Azije,točnije, do Kazahstana. Postoji nekoliko lokacija koje su uređene za posjete. Na onoj koju sam ja posjetila,uređeno je kilometar na lijevu i desnu stranu od glavnog informativnog centra i služebnog ulaska. Koliko tek tamo ljudi ima,ne biste vjerovali. Nije se činilo teško penjati,iako zid ide uzbrdo. No nakon 10 minuta napornog hoda,morala sam odustati i vratiti se jer je bilo strašno strmo,a i dosta sklizak kamen. Sve u svemu,ne mogu još vjerovati da su to sagradili ljudi.
Rajski hram. Uz njega pamtim velik,predivan park,divnu šetnju. Sam taj hram sviđa mi se zbog svih mogućih boja,no u takvim građevinama samo kroz prozore,posebno otvorene za razgledavanje,ne možete vidjeti ništa posebno. Tvornice koje sam spomenula bile su stvarno zanimljive i doista sam mnogo naučila jer vas kroz svoje prezentacije vode po cijeloj tvornici i objašnjavaju vam sve - od povijesti toga što rade pa sve do značenja danas. U tvornici svile nisam mogla odoljeti predivnoj posteljini žute boje koja ima uzorke cvjetova,ali na neki tipičan kineski način te jednom divnom svilenom ogrtaču. Nije jeftino,ali zadovoljna sam :)
Četvrti dan moja me vodičICA vodila u Zoološki vrt u Pekingu. Tamo sam se tako divno zabavila gledajući sve moguće i nemoguće vrste životinja koje u Hrvatsku nikada neće stići - posebno pande koje su poznate u Kini.

Iz Pekinga sam otputovala do Chagsha,a nakon toga u Liuyang kod prijatelja. Ako ikad idete u Kinu - nemojte uzimati kineske hotele. Ili sam ja nabasala na jednag stvarno katastrofalan iako broji četiri zvjezdice. Spavala sam na nakekvoj dasci,bez madraca,lampice su bile zapakirane u neki najlon - ko da nikad nisu ni bile otpakirane kad su ih donijeli - iako je hotel star već par godina. Sve sam to preživjela,no neki događaji iz tog gradića potpuno su me zapanjili i dandanas imam traume od njih. Recimo,jedan divan "incident" na putu do rodne kuće Mau Zedong-a : Trebali smo stati i natočiti gorivo. Benzinska i samoposluga od dve vrste nekih čudnih čipsa i dve vrste vode - pa biraj - a do tada sam čitavih dana jela rižu sa jajima. I htjela sam iskoristiti priliku pa obaviti toalet i te stvari,zaputila sam se do nekih tamo vrata,za koja su mi rekli da wc i ušla unutra. Duboko sam udahnula - Kinezi imaju čučavce - i počela nabrzinu otkopčavati hlače. No,naime,ubrzo sam izletjela van,a sav doručak bio mi je u grlu. Zašto? Eh,ovako. Nasred prostorije zvane toalet postoji kao neka udubila u podu koja prolazi prostorijom. Ima male pregrade svaki metar tako da samo praktično stanete nad tu udubinu i obavite. Tom,tzv. udubinom,trebala bi prolaziti voda i ispirati sva ta... ma dobro. Ali vode nema. I sad zamislite kako divno i krasno to sve izgleda,a o mirisima da ne govorim. Trebalo mi je dosta da se oporavim :) Rekli su mi da je to prava Kina. Hell yeah - tad sam se stvarno počela jako veseliti Hong Kongu.

Hong Kong - grad u kojem bi stvarno voljela živjeti - mini kopija Londona. I svi govore engleski :D
Posjetila sam Disneyland koji me nije previše zaintrigirao. Busom sam došla i do Ocean Parka kojim sam bila stvarno oduševljena i nisam mogla sakriti zadovljstvo kad sam vidjela sve silne atrakcije poput vlakova smrti i slobodnog pada. Odgledala sam i savršenu predstavu sa dupinima i tuljanima - predivna bića. Zadnji dan u prekrasnom,noći svjetlećem gradu, odradila sam pošten shopping. Tamo stvarno ima svih mogućih dućana i marki,ali taxi je veoma skup,a isto tako i hrana i piće. No,za razliku od "prave Kine",Hong Kong je iznimno uredan,zelenilo i cvijeće,nema pušenja u zatvorenim prostorima... A o tome kakav je noćima - ne mogu ni opisati. Uživala sam.

Putujući kući, upijala sam zadnje dojmove svoj dvotjednog putovanja i jedva čekala da prenesem to nekom - kao što to sada radim. Kina je jedna stvarno posebna zemlja i oni su stvarno daleko iznad svih u ekonomiji. Bez obzira na to,Kina je bogata samo za društvene slojeve pri vrhu ljestvice - ostatak živi u siromaštvu i skromnosti.
Eh,da! Ako se ikad odlučite za putovanje u Kinu,obavezno uzmite kišobran i lijekove da vas ne uhvati grč :)

Slijede fotke,uživajte.
( ne obazirite se na moje nuspjele pokušaje slaganja datuma na fotiću - opalila ga vremenska razlika )

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us




Pusa

Dee Chanell.

- 11:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.06.2009.

Novo lice. Bloga - naravno.

Simpatichna,komunikativna,oganizirana i direktna - takva sam,kazhu.
Neobichan, jednostavan,a originalan,sasvim slobodan i zanimljiv - takav che biti ovaj blog - sudechi po mojim osobinama. A njega chete "osuditi" vi.

Hmm... Ideja za blog?
Potaknula me jedna mala rechenica,ustvari jedan mali savjet u jednom divnom i meni najdrazhem chasopisu. Pisalo je bash ovako : " A zashto ne biste ... otvorili blog! "
Pa rekoh,zashto ne. Hajde.


I evo me tu. Nakon shto sam razgledala sve ostale tzv. " popularne i cool " blogove,odluchila sam odraditi onaj dio prijave,logiranja,dizajna i tako to... Eh,sad,u prvi tren pomislila sam imam li ja uopche o chemu pisati ovdje,dakle,da li mi je mjesto tu. E,onda sam shvatila da ja ustvari imam divnu povijest putovanja,iako je to bilo samo u protekle dvije-tri godine,nakupilo se. Na pamet su mi pali i razni "eventi" i događanja,a onda i sva moja razmishljanja i pretpostavke o svemu u svachemu,svi moji silni poroci kao shto su cipele,chokolada i takve tipichne zhenskaste stvarchice,knjige i knjizhice,filmovi,moje raznoliko stanje u kojem se nalazim po pitanju obrazovanja... Moglo bi potrajati svo ovo nabrajanje :)

Toplo se nadam da chu uspijeti prenijeti sva svoja razmishljanja,sve ono shto sam chula ili vidjela,dozhivjela,onako kako ja zhelim.

Pusa

Dee Canell



- 15:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #