|
utorak, 30.06.2009.
Kina - mnogo ljudi,još više pogleda.
Putovanje u najmnogoljudniju zemlju je priličan pothvat. Posebno kad se prisjetit cjelokupnog putovanja i svih sati sjedenja,stajanja,hodanja i dizanja...
No,opet,sjetite se i svega lijepoga što ste vidjeli,primjetili,zapazili...
Iz Zagreba do Beča,iz Beča do Pekinga - preko Urala i Zapadnosibirske nizine ; let je bio,začudo,sasvim ugodan,putovala sam u " noćnoj smjeni " pa sam većinu vremena prospavala,jedno vrijeme čitala knjigu,a preostala 3 i pol sata gledala "Sumrak" - dva puta. Makar mi je taj film totalno razočaranje,bilo mi je muka od svega pa sam se ipak na to odlučila.
Stigavši u Peking,smjestila sam se u divan francuski hotel,u krasnu sobu na,meni stravičnom,32. katu. Prošetala sam malo ulicom do hotela,pregledala Pradine,Diorove i Dolche&Gabanna haljinice i cipelice i zadovoljno se vratila u hotel. Divna noć - nakon svih mojih nastojanja da mi u avionu ne naoteknu noge i da prošećem s vremena na vrijeme - uhvatio me jedan mukotrpan grč u listu pa sam ostatak noći provela napola spavajući,u strahu da me opet ne ulovi. I nije :)
Prvi dan u Pekingu - glavni trg Tianan'men, Zabranjeni grad - lijepo nema što. Tolko ljudi u životu nisam na jednom jestu vidjela. Kad hodaš,paziš da nekog ne "pokupiš" jer oni svi sjede po podu,jedu nešto,neki spavaju drugima pod nogama... Svega ima. Zabranjeni grad je nešto nevjerojatno - pomislila sam,prije nego što sam vidjela Kineski zid,naravno. No,postane naporno,nakon sedme iste,identične zgrade prethodnima,a znate da ih ima još. Ipak,bilo je to nešto posebno za vidjeti.
Dan drugi - Kineski zid i Rajski hram,tvornica svile i žada.
Iako sam bila poprilično umorna od prethodnog dana, oduševila sam se Kineskim zidom. Nešto nevjerojatno,predivno,posebno i zapanjujuće. Ostala sam šokirana i sad kad ovo pišem,ne znam koje bih riječi upotrijebila za tu građevinu koja je nastajala mnogo godina i koju su gradili milijuni ljudi. Dugačak preko 6 000 kilometara,Kineski zid proteže se sve do zapadne Azije,točnije, do Kazahstana. Postoji nekoliko lokacija koje su uređene za posjete. Na onoj koju sam ja posjetila,uređeno je kilometar na lijevu i desnu stranu od glavnog informativnog centra i služebnog ulaska. Koliko tek tamo ljudi ima,ne biste vjerovali. Nije se činilo teško penjati,iako zid ide uzbrdo. No nakon 10 minuta napornog hoda,morala sam odustati i vratiti se jer je bilo strašno strmo,a i dosta sklizak kamen. Sve u svemu,ne mogu još vjerovati da su to sagradili ljudi.
Rajski hram. Uz njega pamtim velik,predivan park,divnu šetnju. Sam taj hram sviđa mi se zbog svih mogućih boja,no u takvim građevinama samo kroz prozore,posebno otvorene za razgledavanje,ne možete vidjeti ništa posebno. Tvornice koje sam spomenula bile su stvarno zanimljive i doista sam mnogo naučila jer vas kroz svoje prezentacije vode po cijeloj tvornici i objašnjavaju vam sve - od povijesti toga što rade pa sve do značenja danas. U tvornici svile nisam mogla odoljeti predivnoj posteljini žute boje koja ima uzorke cvjetova,ali na neki tipičan kineski način te jednom divnom svilenom ogrtaču. Nije jeftino,ali zadovoljna sam :)
Četvrti dan moja me vodičICA vodila u Zoološki vrt u Pekingu. Tamo sam se tako divno zabavila gledajući sve moguće i nemoguće vrste životinja koje u Hrvatsku nikada neće stići - posebno pande koje su poznate u Kini.
Iz Pekinga sam otputovala do Chagsha,a nakon toga u Liuyang kod prijatelja. Ako ikad idete u Kinu - nemojte uzimati kineske hotele. Ili sam ja nabasala na jednag stvarno katastrofalan iako broji četiri zvjezdice. Spavala sam na nakekvoj dasci,bez madraca,lampice su bile zapakirane u neki najlon - ko da nikad nisu ni bile otpakirane kad su ih donijeli - iako je hotel star već par godina. Sve sam to preživjela,no neki događaji iz tog gradića potpuno su me zapanjili i dandanas imam traume od njih. Recimo,jedan divan "incident" na putu do rodne kuće Mau Zedong-a : Trebali smo stati i natočiti gorivo. Benzinska i samoposluga od dve vrste nekih čudnih čipsa i dve vrste vode - pa biraj - a do tada sam čitavih dana jela rižu sa jajima. I htjela sam iskoristiti priliku pa obaviti toalet i te stvari,zaputila sam se do nekih tamo vrata,za koja su mi rekli da wc i ušla unutra. Duboko sam udahnula - Kinezi imaju čučavce - i počela nabrzinu otkopčavati hlače. No,naime,ubrzo sam izletjela van,a sav doručak bio mi je u grlu. Zašto? Eh,ovako. Nasred prostorije zvane toalet postoji kao neka udubila u podu koja prolazi prostorijom. Ima male pregrade svaki metar tako da samo praktično stanete nad tu udubinu i obavite. Tom,tzv. udubinom,trebala bi prolaziti voda i ispirati sva ta... ma dobro. Ali vode nema. I sad zamislite kako divno i krasno to sve izgleda,a o mirisima da ne govorim. Trebalo mi je dosta da se oporavim :) Rekli su mi da je to prava Kina. Hell yeah - tad sam se stvarno počela jako veseliti Hong Kongu.
Hong Kong - grad u kojem bi stvarno voljela živjeti - mini kopija Londona. I svi govore engleski :D
Posjetila sam Disneyland koji me nije previše zaintrigirao. Busom sam došla i do Ocean Parka kojim sam bila stvarno oduševljena i nisam mogla sakriti zadovljstvo kad sam vidjela sve silne atrakcije poput vlakova smrti i slobodnog pada. Odgledala sam i savršenu predstavu sa dupinima i tuljanima - predivna bića. Zadnji dan u prekrasnom,noći svjetlećem gradu, odradila sam pošten shopping. Tamo stvarno ima svih mogućih dućana i marki,ali taxi je veoma skup,a isto tako i hrana i piće. No,za razliku od "prave Kine",Hong Kong je iznimno uredan,zelenilo i cvijeće,nema pušenja u zatvorenim prostorima... A o tome kakav je noćima - ne mogu ni opisati. Uživala sam.
Putujući kući, upijala sam zadnje dojmove svoj dvotjednog putovanja i jedva čekala da prenesem to nekom - kao što to sada radim. Kina je jedna stvarno posebna zemlja i oni su stvarno daleko iznad svih u ekonomiji. Bez obzira na to,Kina je bogata samo za društvene slojeve pri vrhu ljestvice - ostatak živi u siromaštvu i skromnosti.
Eh,da! Ako se ikad odlučite za putovanje u Kinu,obavezno uzmite kišobran i lijekove da vas ne uhvati grč :)
Slijede fotke,uživajte.
( ne obazirite se na moje nuspjele pokušaje slaganja datuma na fotiću - opalila ga vremenska razlika )
Pusa
Dee Chanell.
|
- 11:48 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 25.06.2009.
Novo lice. Bloga - naravno.
Simpatichna,komunikativna,oganizirana i direktna - takva sam,kazhu.
Neobichan, jednostavan,a originalan,sasvim slobodan i zanimljiv - takav che biti ovaj blog - sudechi po mojim osobinama. A njega chete "osuditi" vi.
Hmm... Ideja za blog?
Potaknula me jedna mala rechenica,ustvari jedan mali savjet u jednom divnom i meni najdrazhem chasopisu. Pisalo je bash ovako : " A zashto ne biste ... otvorili blog! "
Pa rekoh,zashto ne. Hajde.
I evo me tu. Nakon shto sam razgledala sve ostale tzv. " popularne i cool " blogove,odluchila sam odraditi onaj dio prijave,logiranja,dizajna i tako to... Eh,sad,u prvi tren pomislila sam imam li ja uopche o chemu pisati ovdje,dakle,da li mi je mjesto tu. E,onda sam shvatila da ja ustvari imam divnu povijest putovanja,iako je to bilo samo u protekle dvije-tri godine,nakupilo se. Na pamet su mi pali i razni "eventi" i događanja,a onda i sva moja razmishljanja i pretpostavke o svemu u svachemu,svi moji silni poroci kao shto su cipele,chokolada i takve tipichne zhenskaste stvarchice,knjige i knjizhice,filmovi,moje raznoliko stanje u kojem se nalazim po pitanju obrazovanja... Moglo bi potrajati svo ovo nabrajanje :)
Toplo se nadam da chu uspijeti prenijeti sva svoja razmishljanja,sve ono shto sam chula ili vidjela,dozhivjela,onako kako ja zhelim.
Pusa
Dee Canell
|
- 15:31 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|